---

Danas se u Dvorani Žut u Murteru održava selekcija za 63. Festival hrvatskih kazališnih amatera pred oštrim okom selektora Hrvatskog sabora kulture, Igora Ružića, jednog od naših najcjenjenijih kazališnih kritičara. Za sudjelovanje na ovogodišnjoj najprestižnijoj nacionalnoj smotri kazališnih amatera natječu se četiri amaterske skupine iz Šibensko-kninske županije:  Dramski amateri Murtera s čak dvije predstave, "Na rivi" i "Djevojčica sa šibicama"; Udruga umirovljenika  grada Šibenika s  predstavom „Za dolare i magarca“ koju je vodička publika imala prilike pogledati prošle jeseni u Kulturnom centru i Dramska družina POU Vodice koja je već nekoliko puta nastupala na Festivalu Sabora kulture, ponijela nominacije i nagrade u pojedinim kategorijama.
Ove godine vodički su se amateri predstavili s monodramom za dvoje „Bilo bi šteta da biljke krepaju’, jednog od naših najpriznatijih mladih dramatičara Ivora Martinića. Nakon odgledane predstave Igor Ružić je svoje utiske podijelio sa vodičkim amaterima na okruglom stolu, vidno zadovoljan viđenim. Pohvalio je već dobro poznat rukopis Zdravka Todorovića koji je savršeno prilagodio Martinićev tekst glumcima, Anđeli Fržop i Luki Šprljanu uz suptilno povezivanje mladog autora Martinića trenutnog stanovnika Barcelone s hrvatskim klasikom Kamovom koji je u tom gradu tragično skončao; uvođenje publike u ono što ju očekuje stihovima Tatjane Gromače: "Cura koja je sjebana" i nadopunjavanje drame pomaknutim stihovima Svena Adama Ewina. Cijela je atmosfera fino začinjena aranžmanima Mikija Noplinga poznatih balada Dedića i Indexa i sve zajedno čini jednu smislenu, emocijama nabijenu cjelinu: Nje glasne, naporne i iritantne u svojim nepopustljivim naletima i Njega, tihog, pasivnog, indiferentnog. On kao čvrsta stijena u podivljalom moru kojeg je ona svojom energijom podigla i sneverala, obrušujući svoje jezičave valove na njegovu mirnoću i stamenost… Ružić je primijetio da su vodički amateri već stvorili određenu reputaciju i prepoznatljivu kvalitetu te da ni ovoga puta nisu razočarali i ostaju u vrhu hrvatskog kazališnog amaterizma.
 
Do kraja dana Ružić mora pogledati preostale tri predstave i zatim odlučiti koja će ove godine biti na repertoaru 63. FHKA.

 

Izvješće selektora Igora Ružića sa Smotre kazališnih amatera Šibensko-kninske županije 2023.

„Bilo bi šteta da biljke krepaju“, Dramska amaterska družina Pučkog otvorenog učilišta Vodice

Rad ove grupe, čija su konstanta glumica Anđela Fržop i Zdravko Todorović kao redatelj, organizator, scenograf i po potrebi sve ostalo, u više je navrata hvaljen i nagrađivan ne samo na županijskim smotrama nego i na brojnim izdanjima Festivala hrvatskih kazališnih amatera. Razlog leži najprije u njihovoj posvećenosti kazališnoj umjetnosti, te sasvim zanatskim dosezima, ali i začudnim ispadanjima iz očekivanih ili uobičajenih, pa čak i donekle zadanih okvira.

U konstantnoj potrazi za tekstom koji bi im se otvorio, i koji bi sami mogli otvoriti na „svoj“ način, Dramska amaterska družina Pučkog otvorenog učilišta Vodice ovoga se puta vratila domaćem autorskom izrazu, i to onom jednog od vodećih autora možda još uvijek mlađe generacije, Ivora Martinića. Iako čvrste unutarnje strukture, duodrama „Bilo bi šteta da biljke krepaju“ otvorena je za mogućnosti kontekstualizacije, a Zdravko Todorović kao autor prilagodbe i redatelj unio je i svojevrsni „meta“ okvir u priču o raspadu jedne veze koji se ne želi dogoditi. Dodatak kazališta kazalištu i jest onaj znakoviti višak koji rad ove skupine uvijek ima, sa sviješću da je kazalište sve ono što se gledatelju u dvorani dogodi, pa iznimnu pažnju posvećuje uvijek elaboriranoj scenografiji, ali i kostimu, kao i oblikovanju svjetla i zvuka te sofisticiranom odabiru glazbe ili obrađenih glazbenih tema. U okruženju tako visoke kazališne kulture i Anđela Fržop u stanju je nijansirati svoju izvornu izvedbenost, a nerijetko se to nudi i novo ili nedavno pridošlima, poput Luke Šprljana u ovoj predstavi. Njihova je suigra, upravo zbog različito postavljenih i u tim različitostima dosljedno provedenih uloga, ono po čemu je predstava velika, jer iako izvedbena težina pada na aktivniju Nju, bez pasivnijeg i pomirenijeg Njega ni ta veza, ni njezin kontinuirani prekid koji se pretvara u kontinuitet veze, pa ni predstava u cjelini, ne bi funkcionirali.

Riječ je, ukratko, o još jednom u nizu istraživačkih, ali i zaokruženih pothvata Dramske amaterske družine Pučkog otvorenog učilišta Vodice, jednog od viđenijih i nezamjenjivih aktera kazališno- amaterske scene, ne samo na županijskom, nego i na državnom planu.