Izložba u povodu 70. obljetnice oslobođenja Vodica od okupatorske vlasti u II. svjetskom ratu rađena je kronološkim redom po temama koje predstavljaju zaokruženu cjelinu. Fotografijama, proglasima, dokumentima, crtežima i tiskom prikazan je: početak II. svjetskoga rata, osnivanje NDH-a, aneksija Dalmacije, 1. primorska četa, kapitulacija Italije, zločini, partizanska djelatnost, logor Molat i zbjeg u El Shatt.
Kao posebne teme izdvojene su dvije osobe, rođeni Vodičani: Ive Čaće i Ćiro Čičin Šain.

 

Ive Čaće

Ive Čaće (Vodice, 26. IV. 1903. – 1947.), pučki slikar i književnik. Čaće je završio osnovnu školu i drvodjelski zanat u Vodicama. Još se u mladosti zbog revolucionarnog rada sukobio s kraljevskom jugoslavenskom vlašću, zbog čega je bio zlostavljan i zatvaran. Književnim i slikarskim radom bavio se i prije rata, bio je povezan sa skupinom pučkih književnika i slikara, pripadnicima hlebinske slikarske škole. Objavljuje u lijevo orijentiranim časopisima pjesme, prozu i crteže.

Početkom II. svjetskog rata sukobljavao se s okupatorom-talijanskim fašistima. Bio je uhićen i odveden u logor Lipari (Italija) 20. lipnja 1942. gdje ostaje do kapitulacije Italije. Nakon toga odlazi u partizane u Liku. Već 1944. postaje član kulturno-umjetničkog odjela ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, osnovano 1. 3. 1943.). Sudjelovao je na I. kongresu kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom (25.-27. lipnja 1944.) gdje je održao referat pod nazivom „Narodni samoaktivizam u umjetnosti“. Potkraj 1944. dolazi u Šibenik iz Topuskog zajedno sa ZAVNOH-om.

ZAVNOH-ovim odlukama i deklaracijama govori se o budućem federativnom uređenju Jugoslavije, s Hrvatskom kao federalnom jedinicom. U Šibeniku je ZAVNOH djelovao do 17. svibnja 1945. Za to vrijeme Čaće se bavio kulturno-prosvjetnim radom. Godine 1944. objavio je više radova: „Veliki korak“ - drama u tri slike, „Drug Babuška“ - igrokaz iz partizanskog života te knjižicu „Što hoće oni“ (odgovor na izjave reakcionarnih krugova oko pitanja Istre, Slovenskog primorja i Trsta; izdala Tehnika Mornarice, oslobođeno područje, listopad 1944.)

 

 Ćiro Čičin Šain

Ćiro Čičin Šain (1890-1960.), Vodičanin, intelektualac, književnik, publicist, urednik, prevoditelj i novinar, zavidnu karijeru ostvario je u Splitu gdje je bio prvi ravnatelj Muzeja grada Splita. Sin Andrije i Katarine Lebedina, rodio se 17. 9. 1890. u Vodicama. Osnovnu školu završio je u Vodicama. Školovao se u Zadru, Kotoru, Splitu i Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a usavršavao se u Pragu, Grazu i Rimu. Između dvaju svjetskih ratova bavio se u Splitu književnim i publicističkim radom. Pisao je o kulturno-umjetničkim prilikama i pokrenuo kulturni časopis „Korablja“ (1929.). Kontinuirano je pratio zbivanja kulturnog i društvenog života u Splitu, kamo se obitelj doselila nakon smrti oca Andrije 1919.

U prvoj polovici studenog 1943. odlazi iz Splita u partizane. Bio je raspoređen u redakciju „Slobodne Dalmacije“. Ćiro Čičin Šain boravi u Supetru na otoku Braču kamo se doselila redakcija, zatim se seli po drugim otocima, a početkom 1944. iz Visa s mnogobrojnim izbjeglicama iz Dalmacije odlazi u El Shatt.

Ćiro Čičin Šain bio je smješten u Logoru broj II blizu obale Sueskog kanala. Nakon što je sredinom veljače 1944. stigao u Egipat, „cijeli dan radi, piše i čita“. Sačuvana su njegova pisma supruzi Idi i kćeri Andreini koje su ostale u Splitu, u kojima govori o životu u izbjeglištvu. U pismima je spominjao slikara Rudolfa Bunka, koji je ilustrirao njegov skeč u tri čina „Sestre“, skladatelja dirigenta Josipa Hatzea i druge Splićane. Spomenuo je i utakmicu Hajduka u El Shattu. Nogometaši su na turneji po Italiji i Bliskome istoku pobijedili mnoge savezničke momčadi. Pisao je i o svojim Vodičanima, kojih je po njegovim riječima bilo oko stotinu i pedeset.

Uz društveno-politički i kulturni rad u El Shattu, koji se sastojao od predavanja, priprema zidnih novina i prevođenja, napisao je dramske tekstove i nekoliko pjesama. Sve što je proživljavao u egzilu egipatske pustinje zabilježio je u Zapisima na pijesku. Ćiro Čičin Šain nije samo bilježio svoje dojmove nego je i crtao karikature i pejzaže. Pratio je i kulturna zbivanja u Egiptu i zanimao se za egipatsku povijest. U Split se vratio 9. svibnja 1945. godine.