Goran Končar

Violinist Goran Končar počeo je svirati violinu kao petogodišnji dječak. U ranoj je mladosti pohađao majstorske tečajeve Maxa Rostala u Bernu i Henryka Szerynga u Ženevi.
Studirao je i diplomirao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji kod Martina Barića i Josipa Klime, a studij nastavio na moskovskome Konzervatoriju Čajkovski u razredu slavnoga Leonida Kogana kod kojega je magistrirao godine 1978.
Usavršavao se kod Yfraha Neamana u Londonu. Dobitnik je mnogih domaćih i inozemnih nagrada (između ostalih nagrade ocjenjivačkog suda Muzikaljnaja žiznj u Moskvi 1980. te prve nagrade na natjecanju Intervizije u Bratislavi 1984.).
Međunarodnu je karijeru započeo 1982. u Londonu; svirao je solistički i s vodećim orkestrima gostujući u većini europskih zemalja, u Americi, Japanu, Koreji i u Izraelu. Od 1984. do 1994. djelovao je kao koncertni majstor london­skog Royal Philharmonic Orchestra, Zagrebačkih simfoničara RTZ-a i Zagrebačke filharmonije, a od 1987. do 2012. vodi Zagrebački kvartet s kojim je gostovao na svim kontinentima.
Prva mu je ploča izdana u Londonu 1984. (EMI), a snima i za BBC, CBS, France Musique; HRT te druge radijske i televizijske postaje.
Svoja djela posvetili su mu značajni domaći i inozemni skladatelji (između ostalih B. Papandopulo, M. Kelemen, G. Gavazza, D. Holloway). Od 1996. svira na violini J. B. Guadagnini.

Ljerka Končar Gamulin

Ljerka Končar Gamulin rođena je u obitelji glazbenika, a od najranijeg je djetinjstva posebno privlači zvuk violončela. S nepunih pet godina, kao učenica glazbene škole E. Bašić, dobiva poduku u jedinstvenoj klasi profesorice Dobrile Berković koja svojim učenicima prenosi poseban dar radosti muziciranja i razvija ljubav prema glazbi. Tijekom školovanja pohađa seminare znamenitih svjetskih violončelista: Davida Grigoriana, Nataliae Shahowskayae, Eleonore Schonfeld, Gustavoa Tavaresa, Leslie Parnas, Valtera Dešpalja i drugih. Dobitnica je nagrada na brojnim domaćim i državnim natjecanjima učenika i mladih glazbenika, te na međunarodnim natjecanjima “Alpe Adria” i mali “Antonio Janigro”. Nastupala je u prestižnim dvoranama u Salzburgu, Londonu, Parizu, Bruxellesu te u Italiji, Malti i Litvi.

Zahvaljujući širini svojih interesa nastupa u žanrovima izvan klasične glazbe, između ostalog sudjeluje u monodrami Željka Senečića “Crveno i crno”, sudjeluje u jazz projektima i piše skladbe za violončelo, među kojima se ističu Etide-fantazije. Ne prihvaćajući kompromise današnjeg svijeta i načina života, prekida školovanje i posvećuje se obitelji te dobrotvornim akcijama, posebno za spas napuštenih životinja. Premda se bavi drugim zanimanjima, Ljerkina jedina i prva ljubav ostaje violončelo koje svira sa žarom iz ljubavi prema glazbi i ljudima.