Zvonimir Zagoda desetljećima je nenametljivo gradio svoj fotografski univerzum prepoznatljiv po biomorfnim temama i motivima. Prva razdoblja njegove karijere posvećena su svjetlosnim studijama drva i kamena. Već je tada bilo jasno da Zagodu zanima unutrašnja organizacija fotografije, njezina svjetlosna struktura. Asketska je­dnostavnost i opora uzvišenost, sintagme su koje najbolje opisuju njegovu estetiku. Tek su posljednje izložbe predstavile njegovu novu temu – vodu.

...

I sve je dosad, na neki način, predvidljiv odabir motiva i očekujuća percepcija likovnog problema. Međutim, onaj sitni pomak, ona sol kojom Zagoda zna začiniti svoj fotografski opus i po kojemu se razlikuje od običnog promatrača jest upravo treći sloj. Naime, osim površine vode i njezina podvodnog skulptorskog kaskadnog svijeta, Zagoda uspjeva dohvatiti i okolnu prirodu, ono što je zapravo izvan kadra. Zvuči nevjerojatno. No, dovoljno je svratiti pogled na fotografije koje prikazuju sjene drveća na rječnoj površini, blago deformirane vodenim strujanjem – one su na neki način neprizorno pristutne, tek svojom sjenom.

Povezujući sva tri sloja u jedinstveni likovni fenomen, Zagoda je nanovo stvorio fotografsko kazalište, nagle promijene dramskih i komičkih elemenata, nastavljajući svoj gorko-slatki fotografski opus.

~ Tomislav Zagoda

 

Zvonimir Zagoda

(Oroslavje, 22. veljače 1941.) završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1960. godine. Tijekom školovanja predavali su mu istaknuti likovni pedagozi i vrsni umjetnici, između ostalih: Laura-Zlata Mizner, Milan Fizi, Vladimir Sušić i Antun Motika. Diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi, likovni smjer, u klasi profesora Mladena Veže, Josipa Poljana i Pavla Gavranića. Godine 1961.-62. upisuje Višu filmsku školu gdje su mu predavači poznati kulturni djelatnici i klasici hrvatske kine­matografije: Ivo Hergešić, Rudolf Sremac, Branko Belan, Fedor Hanžeković, Milan Prelog, Ivo Frangeš, Marijan Matković, Duško Vukotić i dr. Od godine 1968. zaposlen je na fotografskom odsjeku Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu gdje odgaja i prenosi znanja budućim generacijama dugi niz godina sve do umirovljenja 2006. godine.
Član je ULUPUH-a i LIKUM-a. U mirovini, uz fotografiju bavi se slikanjem.