Je li život podređen razumu, osjećajima ili smo radije robovi biologije? Upleteni u začarani krug požude, egoizma i želje za ljubavlju, pateći od usamljenosti, možemo li postići sklad sa suprotnim spolom i sami sa sobom? Ovo su neka od brojnih pitanja s kojima ćemo se suočiti nakon gledanja komedije Andrzeja Saramonowicza Testosteron. 

Najpoznatiji susjedi došli su na kazališne daske i za vas su pripremili nešto gotovo izvedivo kao nemoguća misija, a to je – realizirati dvije ženidbe u isto vrijeme. Na putu punom prečaca i zavrzlama, još će nekoliko puta provjeriti i odanost tj. vjeru u pravu ljubav kod svojih “boljih polovica”.

U subotu 6. travnja  2024. daske Kulturnog centra bit će pozornica kazališnim amaterima Šibensko-kninske županije za uvrštavanje na repertoar 64. Festivala hrvatskih kazališnih amatera koji će se i ove godine održavati u Vodicama, u organizaciji Hrvatskog sabora kulture i Pučkog otvorenog učilišta Vodice, od 10. do 12. i od 17. do 19. svibnja.
Ove godine selektorica Festivala za našu županiju je Tamara Šoletić, kazališna i televizijska glumica, recitatorica i lutkarica, široj publici dobro znana iz mnogobrojnih domaćih televizijskih serija. 

Trojica splitskih glumaca: Marjan Nejašmić Banić, Bojan Brajčić i Petar Salečić napravili su kabare ‘Ča je život vengo…’, kojim oslikavaju život Momčila Popadića 33 godine nakon njegove smrti. 
Otključavam srce, otključavam glavu, sve otključavam – stih je kojim počinje ljubavna pjesma o Blatu na Korčuli. I upravo se otključavanjem srca može otvoriti Popina kutija – potpuno nespojiva s onom Pandorinom – u kojoj se nalaze sve pjesme, priče, reportaže i anegdote koje su oslikale život Momčila Popadića.

Predstava na duhovit način spaja različite životne priče i generacije. Dirljiva priča radnjom prati bivšeg direktora propalog poduzeća u privatizaciji, bivšu tajnicu - zviždačicu, samohranog oca te ilegalnu mladu poduzetnicu koja želi pošteno zarađivati. Dvoje beskućnika, Ksenija Marinković i Duško Valentić, uvjerit će vas da je sve teškoće ovoga svijeta najbolje izokrenuti iz zbilje i svemu tome dobro se nasmijati. 

HALATAFL je naziv stare vikinške igre koja je kod nas poznata pod imenom “Vukovi i ovce”. Glavno pravilo te društvene igre je da ako vuk propusti pojesti ovcu, gubi.
To je u ovoj duo drami metafora života dvaju karaktera, direktora i ratnika, koje je sudbina spojila višestrukim nitima.

Kakvo je to drvo, pitate se? Nije ono ni po čemu neobično, ne razlikuje se od svoje drvovske braće i sestara. I ono pupa, njiše granama, sagiba se pred vjetrom i kišom, govori, pjeva, svira, a ponekad od veselja zatreperi rubovima listova ili mu se kora namreška pod teretom zabrinutih misli. Jer Drvo voli voljeti. Ukratko, želi baš sve kao i ostalo drveće. Pa tako i da bude voljeno.

Prvi čin publici predstavlja bračni par koji se na godišnjicu braka sastaje u istom apartmanu u kojem su proveli prvu bračnu noć. Žena je ushićena, veseli se susretu s mužem u istoj sobi, ali on se ne sjeća godišnjice, misli da je žena pogriješila datum. Tu počinje priča o ljubavi i nevjeri. 

Ova predstava razotkriva tajne obiteljskog života i donosi smijeh i emocije. Jezgra je priče, tipično za Tanjin rukopis, obitelj, kao i niz situacija koje godinama čekaju pod tepihom, da bi se, ponukane (a čim drugim nego) životom, neminovno iznijele na površinu i počistile nastali kaos ili ga jednom zauvijek završile.