PETAK, 20. 5. 2022 - IZMEĐU SNA I JAVE - PRVI DAN 62. FHKA

 

Večeras je izvedbom monodrame Penelopa u produkciji Pučkog otvorenog učilišta Vodice otvoren 62. Festival hrvatskih kazališnih amatera.

Ovu najveću nacionalnu smotru amaterskog kazališnog stvaralaštva organizira već 62 uzastopne godine Hrvatski sabor kulture kao krovna organizacija svih amatera koji svojim radom, ljubavlju i nesebičnim davanjem svoga slobodnog vremena stvaraju zadivljujuće predstave. Posljednjih osam godina domaćin i suorganizator događanja je Pučko otvoreno učilište Vodice. Sam je Festival pokrenut da bi se još jače potakao razvoj kazališnog amaterizma i stvarala kazališna publika. Festival ima natjecateljki karakter i na njemu mogu sudjelovati samo one predstave koje su renomirani izbornici festivala odabrali za nastup. Nakon dvogodišnjih ograničavajućih okolnosti, ponovno se vraćamo u zlatna predpandemijska vremena pa ćemo u dva festivalska vikenda gledati dvadeset  najboljih ostvarenja amaterskih kazališnih skupina svih kazališnih poetika; klasičnog, pučkog, plesnog i alternativnog  teatra te drugih vrsta kazališnog izričaja.

Večeras su na programu bile dvije potpuno različite predstave; monodrama Dramske amaterske družine Pučkog otvorenog učilišta Vodice i razigrani mjuzikl Kulturno-prosvjetnog društva Sloga iz Pakraca.

Predstave su pratili članovi  Prosudbenog povjerenstva: dr.sc. Dubravka Crnovjević Carić, glumica, redateljica i teatrologinja, Gordana Ostović, dramatičarka i kazališna kritičarka te Igor Ružić, kazališni kritičar, svi redom dugogodišnji suradnici Hrvatskog sabora kulture koji već više od desetljeća prate amatersku kazališnu scenu u našoj zemlji. Oni će budno pratiti sve predstave i na kraju proglasiti najbolje od najboljih u devet kategorija.

Penelopa ili tko to tka je monodrama nastala prema autobiografskoj prozi Vesne Parun čiju smo stotu obljetnicu rođenja obilježili prošlog mjeseca. Riječ je o još jednoj predstavi prepoznatljivog rukopisa Zdravka Todorovića, voditelja vodičkih dramskih amatera i u izvedbi izvrsne Anđele Fržop. Gledali smo „prekrasno paučinasto tkanje“ (kako reče Dubravka Crnojević Carić), slojevitu interpretaciju glumice sjajno uklopljenu u briljantnu sugestivnu scenografiju, čime je postignuta čarobna atmosfera u nadrealnom prostoru. Iz svake se slike čitala temeljitost, duboko poznavanje života i djela Vesne Parun te njezina očaranost riječima i metaforama. Glazbu za predstavu skladao je Miki Nopling, koreografiju potpisuje Katarina Kazija, a kostim je izradio Robert Sever.

Druga predstava bila je sušta suprotnost domaćinima, već samim brojem izvođača kojih je na sceni ponekad bilo više od dvadeset. Riječ je o mjuziklu Dobri jarani koju je dramatizirala i režirala Dubravka Špančić, a nastala je zajedničkim kreativnim radom cijele skupine KPD-a Sloga iz Pakraca inspirirane scenarijem za film Pišonja i Žuga u paklu droge. Razigrana zajednička igra i vidljivo uživanje cijelog ansambla zarazno su djelovali na publiku koja je na trenutke imala dojam da je na koncertu Zabranjenog pušenja, popularnog rock banda  osamdesetih. Iako smo na prvu bili svjesni samo gužve i kaosa na pozornici, vremenom nam je postalo jasno da je on rezultat višeslojnog previranja u svijesti kolektiva. Njihove potrage za obećanom zemljom-u ovom slučaju Hrvatskom, jer sarajevska raja želi ići na more i u Pakrac, u zemlju koja je u EU dok Bosna i Hercegovina to još uvijek nije…, njihove potrage za identitetom, za samima sobom i za srodnom dušom, za prijateljima i obitelji, za romantičnom slikom “nasmijane obitelji i juga 45 u dvorištu“, jer „kad se sve zbroji i oduzme, dobre jarane para kupit ne može“ (Zabranjeno pušenje).