Zeleni pas
Suvremena obiteljska drama prema romanu za mladež Nade Mihelčić, u obradi i pod vodstvom voditelja Zdravka Todorovića govori o odnosima u obitelji poremećenim problemom narkomanije.
O predstavi
Naša prva „odrasla“, “cjelovečernja“ kazališna predstava nastala je prema romanu za mladež „ZELENI PAS“ Nade Mihelčić .Priča nije ni bajka ni patetična moralka,ali je ipak vrlo poučna: „Nije točno ono što kažu budale iz moje škole – da pokoja tableta ectasyja i malo marihuane još nikome nije naškodilo.A naškodilo je. Naškodilo je meni, koja to nisam ni kušala, a strašno je naškodilo mojoj šašavoj sestri i cijeloj mojoj obitelji…“, piše u bilješkama mlade PRIPOVJEDAČICE, koje je počela voditi kao sedmašica.
Ovo djelo nije autoričina „posveta određenoj osobi, nego dar svakomu mladom biću i svakom roditelju (za koje češće nalazimo riječi osude nego oprosta), koji će uvidjeti da je malo nedostajalo do sretnoga završetka, i da u ratu s ovisnošću heroji možemo postati odmah, sada i ovdje“.
Ovo je priča o odrastanju u obitelji…Mlađa sestra, koja ne želi biti samo repriza starije sestre narkomanke, oko koje se sve vrti , oštro se buni …
U mučnoj, mračnoj, gotovo antičkoj drami događa se katarzični obrat, stječe iskustvo smrti, doživljuje velika obiteljska bol i nova ljubav.
Ova priča iz prosječne hrvatske obitelji, o izgubljenoj bitki za Vlatku ,o uzaludnoj potrazi za izlazom, prava je sociološka studija i o našem fenomenu ovisnosti .
Slijedimo kratki životni tijek jedne srednjoškolke, njezin hod po mukama, zavojiti put, meandar, ševrdanje, vrludanje, lepršanje i vijorenje (Rundekova) šala od svile kao zastave…
Razastire se pred nama paleta („teških boja“) Vasilija Kandinskog i gomilaju note oštrog zvuka Arnolda Schonberga. Boje zvuka i zvuk boja, apstraktno i atonalno…
Skromnu obitelj terorizira tinejdžerka za koju je na početku život bez plavih očiju nezamisliv i bezvezan, da bi na kraju ta odmetnuta, svojeglava plava jahačica pala kao žrtva jednoga od četiriju apokaliptičnih jahača …
Neka bude što više plavih jahača, sanjara, a što manje snovitih prikaza zelenog psa, koji nepovratno vodi na cvjetni humak, pod slikarevu paletu kao nadgrobnu ploču!
„Zeleni pas“ je i znakovito ime projekta o kojem sanja mlađa sestra, projekta koji će promijeniti svijet. Zar se rješenje za preživljavanje, zar se spas svijeta ne krije baš u ZELENOM (perivoju),a ne u BIJELOM (prahu)?
Evo ,u Mjesecu borbe protiv ovisnosti, u prosincu 2011., kad je „kuća puna blagdana“, na „mladoj sceni“ Kulturnog centra Vodice, djeca i odrasli dramski amateri vrlo hrabro predstavljaju zbiljni, stvarni, nezašećereni svijet…
A onaj potresni završetak utrke, dramatični “Cursum perficio“, pamti, mladi čovječe, kao memento na svom sretnom putu!
(Zdravko Todorović, voditelj DAD-a POU Vodice)