Amaterska predstava u kojoj bi i profesionalci  umjesto nogu polomili jezik. Napokon, nakon težih projekata na mladoj sceni Kulturnog centra Vodice, poslije pokušaja tzv. autorskog kazališta, evo se odužujemo široj publici ansambl-predstavom, kazalištem glum(a)ca, obećanom pučkom igrom „Otelo sa Suska“ Mira Gavrana. Baš smo zato dugo tražili odrasle svih dobi, pozivali na brojnu podjelu (uloga), na suigru pod krovom muze Talije...

Eto, Dramska amaterska družina Vodice nije se mogla oteti pučkoj igri „Otelo sa Suska“ poznatog hrvatskog dramatičara, odnosno varijanti tragedije „Othello, the Moor of Venice, 1603.-1604.“ u godini u kojoj  svijet slavi njezina autora. I više je hrvatskih kazališta  imalo, igralo ove godine „Othella“ Williama Shakespearea: riječki je HKD na Festivalu malih scena ugostio  slovenskog, Splitsko ljeto u Meštrovićevu kašteletu postavilo ambijentalnog, a zadarski  lutkari odigrali su svoga (Othella) u maniri commedia dell′ arte...

Zašto  „Othello“? Možda zato što je ta tragedija  zrcalo srca u vodi osvete, ili možda zato što  antijunak Jago, licemjer s licem Janusa, najvjernije utjelovljuje modernog manipulatora.

Nije li William Shakespeare (1564.-1616.) jedan  od najvećih engleskih književnika i svjetskih dramatičara? Tko nije čuo za „Romea i Juliju“, “San Ivanjske noći“, “Mletačkog trgovca“, Sonet CXVI., kazalište Globe...?

Baš je londonski The Globe Theatre proljetos, na piščev 450. rođendan, s predstavom Globe to globe Hamlet  krenuo na dvogodišnji put po svijetu, da bi na odredište, u danski dvorac Helsingor, stigao 2016.godine,  dakle 400 godina nakon smrti ovog besmrtnika.

Svako naše malo misto ima, bogme, svoga Jaga, Dezdemonu, Othella, Brabanzia..., odnosno svoga Jadu... Taj Gavranov bečki student, beskrupulozni pravnik (Jado) pravi je gad: lažac, osvetnik i spletkar koji „plete mrižu svoju“, režira MIŠOLOVKE...I ovaj komični dramolet, koji je Miro Gavran napisao baš za amatere (Hrvatskog primorja), priča je o manipulaciji, ljubomori i osveti, čistoći i grijehu; zrcalo našega Jade i naših jada: mita i korupcije, lažnih usluga, spretnih spletki, škrtosti i pohlepe. Tako je trgovac Brabanzio nakon udaje kćeri za američkog brodovlasnika, postao bogat, a dobivši za zeta crnca ,ostao nesretan. A Lošinjanka Dezda nije ona Dezdemona iz Mletaka, cura čista i sveta. Loveći u mutnom, nije izronila ni kositrenog vojničinu ni atleta Apoksiomena. Zgrabila je ona maloga bogatog Amerikanca, svoje crno zlato. Crni Otelo na bijelom pijesku otočića Suska, gdje šute zidovi i žmire škure njegove martve matere! Snalažljivi Suščani  desetljećima su prevozili zavičaj u čamcima na vesla u New Jersey, u azil Jamerike. A škoj, sam pod suncem, pred tamnom pučinom, zanijemio na najzakukuljenijem - najzamumuljenijem zajiku na svitu.

U vedroj igri na našoj sceni pljuštat će riječi,  riječi hrvatske i strane, naše i tuđe, domaće i posuđene, talijanizmi, amerikanizmi i germanizmi, svi idiomi i idiolekti, vlastiti govori brojnih osoba... Ova će vas šarena jezična paleta, kamenčići verbalnog mozaika, pera raskošne govorne lepeze sigurno namučiti, ali još više nasmijati i jezički obogatiti. Na pozornici, u svojevrsnom dvoru babilonskom, u sjeni Dezdine tiramole, dobro ćete razumjeti priču o Otelu sa Suska. Našu pučku igru neće, dakle, spriječiti pometnja jezika petnaest izvođača. Zato se nismo odlučili za preporučenu pomodnu adaptaciju adaptacije, makar nam glumci polomili jezik umjesto nogu. Zar se ono čarobno, oneobičavajuće  ne nalazi baš u jezicima?

Na Brookovu praznom prostoru siromašnoga pučkog kazališta isprepliće se: grubo i posvećeno, obično i uzvišeno, zbiljsko i iluzijsko; prožimaju se Otelo i Othello; podudaraju Gavran i Shakespeare... Ako je  SVIJET POZORNICA, onda je to i grad i trg  i dvor i ured i ložnica. Zato i mi, pu(č)ki amateri, hrabro gradimo teatar u teatru na trima razinama, oponašajući tako  dijagram svemira!       

Igraju se, eto, i mladi Vodičani kazališta u zimskom periodu, iako je jedan kazalištarac rekao, onako općenito, da bi bilo bolje da se igra na karte.

Što bi bilo bolje, prosudit ćete sami!

(Zdravko Todorović, prof., voditelj DAD-a POU Vodice)