Dramska amaterska družina POU-a Vodice pripremila je za tzv. sezonu kiselih krastavaca  melodramu „Čekat ću te kod ružičastog kontejnera“ prema pričama Luka Paljetka i Želimira Periša.

Dakle još jedna naša predstava u nizu, druga premijera u ovoj sezoni, melodrama u sedam epizoda ili svita u sedam stavaka. Sedam ispovijedi  žena i muškaraca, „mučenica“ Želimira Periša i gubitnika Luka Paljetka.

O Periševoj prvoj zbirci priča „Mučenice“(iz koje smo uzeli i prilagodili četiri priče) urednik Kruno Lokotar je napisao da ta izvanserijska knjiga emotivno potresa, a racionalno pretresa! A što se tiče dubrovačkog neoromantika, dovoljno je slijediti Lukov niz: prva knjiga poezije „Nečastivi iz ruže“, prijevod „Uliksa“ s Molly Bloom kao Penelopom, “Skroviti vrt“ neodoljive Cvijete Zuzorić, napokon antologijske kratke priče, najčešće o ženama danas, posljednja „Jackpot“… Evo, baš ovaj put igramo nešto ljubavno, sentimentalno, neočekivano…( Za  stolom dama/ reže kapulu, plače./TV-sapunica!)

Slušajući zvuk tišine, sve naše junakinje i (anti)junaci nekoga ili nešto negdje ČEKAJU: na jednoj postaji vlak da ih izvede iz grada, na gatu brod Argo, kod ružičastog kontejnera obećani spas za… Jedna Periševa šiparica nestrpljivo ČEKA da konačno bude „svoja sama“ u Dolini prve menstruacije (metafora Olje S.I.). A  Paljetkov mladić iz Grada poistovjetio se s onim pijanistom koji usred varšavskih ruševina svira i čeka da ga ona spasi, dok on, naš mladić, žudi za povratkom u onu sobu bivše drage  i dobrog starog  LP-ja… 

 SEDAM epizoda, stavaka, PRIČA:

1.ČEKAT ĆU TE KOD RUŽIČASTOG KONTEJNERA (L.P.) : gospodin S.B., stoički sakuplja boce za šaku kuna. Taj špageti-junak, Sakupljač Boca, u jednom je kontejneru ulovio i knjigu, baš „Odgoj stoika“ Fernanda Pessoa. A na pismo u boci mineralne, nađenoj na odlagalištu smeća, na poziv, valjda, jedne žene, (zove li se Dulcinea?) viteški će se odazvati naš Don Kihot sa štapom hvataljkom. Čekat će ga kod ružičastog kontejnera, neka dođe i ne oklijeva, bit će to spas za… Zagonetno, pomračeno, snovito kao kod književnog genija Pessoa, kontejner nemira za gospodina S.B.-a!

2.SARA (Ž.P.): mlada cura, ostavljena i razočarana: „Sjećaš li se Orfeja?...Gipsani kipić za sklad i razumijevanje! Tad ti je prvi put poletio prema glavi…Čekala sam te cijeli dan. Što je ono bilo?...Ja te ponovo želim. A taman sam se odvikla od boli.“     

3.DIJANA (Ž.P.): iz monologa one maloljetnice: „Želim reći kako me se stišće s više strana, kako je Amalija to učinila, kako je Ana to učinila, kako je Andrea to učinila i kako sam ja sljedeća po abecedi…Priča mi Hela kako je to smeće. Kako stalno curiš okolo, stalno se okrećeš i gledaš iza sebe…Budeš luda, napi… skroz…“

4.LIDIJA(Ž.P.): teška pitanja postavlja još jedna „mučenica“, po Euripidu stvor najnesretniji: žena, majka, domaćica, profesorica, koja sluti udes Euripidove Medeje, dok ispravlja eseje svojih učenika: „Tko sam i gdje smo i kuda idemo? Osamnaest je godina samo kliznulo…“Je li izlaz možda u razvodu?

5.PENELOPA(Ž.P.) – mitska kraljica Odisejeva ima ljubavnika! Nakon dvadeset potrošenih godina, godina vjernog čekanja, planira bijeg s dvora. Ostavit će platno ni istkano ni raspleteno. Ne zna čekaju li je na putu ravne crte ili nesigurni valovi. „Čovjek nije stvoren za čekanje. Tanat je nestrpljiv bog…“

6.JACKPOT(L.P.) : umorna od nepodnošljive svakodnevice, mlada žena Zdenka priuštila je sebi jedan drukčiji dan: bogat šoping, šetnju gradom, besciljnu vožnju taksijem, nakon što je dobila jackpot - u snu! Vraćala se kući po kiši, pokapana, nasmijana, očarana…Sjetite se Barbare!   

7.VARŠAVSKI KONCERT (L.P.):  mladić  iz Grada upada jednog ljeta u novi hotel, koji je izgrađen na ruševini jedne obiteljske kuće. U njemu pronalazi sobu gdje je nekad bila ona soba, dnevna soba drage mu djevojke s kojom se u njoj družio. Dok se on, sjedeći na podu zatvorenih očiju, prisjeća starinskog gramofona, longplejke i „Varšavskog koncerta“, u tu novu, hotelsku sobu bane mlada gošća…

 Eto, to je ta soba, to su te priče, to je taj svijet naše melodrame satkan od čekanja i sjećanja! Tkati ili rasplitati? pitala se jednom Penelopa pred svojim platnom.

A čekati ili ne čekati - poručili su: SIMONOV: „Čekaj me i ja ću sigurno doći./Čekaj i kad pisma prestanu stizati…“ SVEN ADAM EWIN: „Ne čekaj me, nisi luda!/Ako da, budi za sat na fejsu!“

SJETI SE, SOUVIENS -TOI, REMEMBER ME! Dobri stari vinil za web-generaciju!                

(Zdravko Todorović, prof., voditelj Dramske amaterske družine POU Vodice)

Snimka predstave »